mrvica79

Decembar.Još jedan u nizu...Opet počinje sve ispočetka - pripreme za slave, za novogodišnju noć, Božić, koji dolazi poslije nje... I opet me, kao onu djevojčicu od prije dvadeset i neke , ponese to pretprazničko raspoloženje.Radujem se okićenim ulicama, izlozima, radujem se kuglicama s bora. To su mi uvijek bili najljepsi dani u godini - kad smo sestra i ja sve dok se ne smrznemo na sankanju, ulazile u kuću, umorne od igre, odmarale, sretne i spokojne gledale kroz prozor u snijeg koji je i dalje padao, bojeći i šumu i kuće u bijelo. Poslije su došli neki drugi dani.Dječije snove su zamijenili neki drugi.U decembru smo počinjali sa pripremama za novogodišnju noć.Birale smo haljine koje ćemo obući tu veče... Satima smo sa prijateljicama razgovarale o tome kakvu ćemo frizuru napraviti, kakav nakit odabrati...Odlazile na jutarnje kave, u nadi da će baš taj dan doći neka stara ljubav sa fakulteta u nekom većem gradu.A obično se ne bi pojavio... Decembar je uvijek davao nadu... Da ćemo sledeće godine imati više sreće u ljubavi, u školi... Da ćemo možda baš sledeće godine položiti onaj ispit, koji nas koči na fakultetu. I opet... Prođoše godine... Danas smo se rasule na sve strane svijeta.Svaka sa nekom svojom pričom, sa nekom svojom ostvarenom ili neostvarenom željom. Moja sreća su danas dvije male zlatne glave, male plave oke, soba puna dječijeg sna. Moja sreća je danas - moja porodica. Najteži trenuci u životu su mi bili oni kad sam se borila da postanem majka.Sva ona razočarenja kad bih shvatila da još uvijek nisam u drugom stanju.Sve one strepnje, bol, poniženja, suze...Bezbroj suza...Prezrive poglede, pomiješane sa sažaljenjem - jer kod nas je uvijek tako - uvijek je žena ta koja je kriva, ako u braku nema potomstva. A onda su opet došle suze - suze radosnice... Da, sada imam dvije kćeri ! Dva mamina anđela ! Svi moji snovi, moje nade, sve mi se ostvarilo ! Imam divnog muža koji je bio uz mene sve ovo vrijeme ! Ni za čim ne žalim - ni za fakultetom koji sam napustila, ni za karijerom... Ni za čim... Decembar je... Vrijeme kad svi sabiraju i oduzimaju sve što su postigli ili nisu u životu... Kad jedni drugima žele sreću i zdravlje... Ja samo želim puno nježnih dodira ručica svojih kćeri, smijeha i pjesme u našoj kući i puno, puno sjaja u njihovim očima... Za sve ostalo ćemo lako !