mrvica79

U poslednje vrijeme skoro nikad ne legnem prije jedan sat iza ponoći. Ne nemam nikakvih briga, zdrava sam, sve je ok...Samo želim malo samoće i odmora.Neko će reći, ako želim odmor, zašto ne legnem i ne spavam? E, pa, nakon napornog radnog dana (radnog - iako nisam zaposlena ) najveći odmor mi je kad ostanem malo sama sa sobom.Kad ćutim i osluškujem tišinu.Pored dvoje djece, danas jako malo vremena posvetim sebi.I često se zapravo pitam da li postupam ispravno? Da li se baš toliko moram truditi, da li im baš toliko moram ugađati ? Sretna sam što sam žena, što sam majka, što imam svoju porodicu.Sretna sam kad vidim koliko me moje cure vole, koliko im sreće donosim, koliko sam im potrebna. Ali žena kao žena, uvijek preispituje sebe... Sa 28 godina, još uvijek nemam pravi posao.Radila sam nekoliko sitnijih poslova - po buticima i sl. ali sve je to trajalo vrlo kratko.Muž radi, za današnje prilike solidno zarađuje, tako da nam i sa finansijske strane ništa ne nedostaje.Uostalom , bogatstvo mi i nije prioritet, moje bogatstvo je uvijek pored mene - a to je moja porodica! Imamo i određen broj prijatelja - posjećujemo se ili izlazimo s vremena na vrijeme.Dakle, ni previše ni premalo! Prije par dana, komšinica, koja je zaposlena, vozi auto kupljen na kredit, dovede sinčića ( par je moje starije kćerke) da ga pričuvam...Djeca kao djeca... Igraju se , sve ih interesuje, skaču, nemaju mira...I odjednom mali ide i nosi šolju jogurta - pita šta je to ? Zdravo dijete od skoro pet godina, u današnje vrijeme nikada nije probalo jogurt !!! Prenerazila sam se ! Ali mama je poslovna žena! Ona nema vremena za dijete, nema vremena za kuhinju! Pa zašto ga je onda rodila , kad joj danas smeta? Njeno rođeno dijete. Ne mogu vjerovati...Drago mi je ako me neko nazove domaćicom,ako to znači da će moje cure uvijek imati toplu sobu, supu za ručak, da će imati puding u svako doba dana kada to požele.Drago mi je da ćemo zajedno recitovati pjesmice Čika Jove Zmaja, zajedno ići na maskenbale, da ćemo praviti ukrase za Novu Godinu...Ma nije problem ni ako već peti put čitamo Malog princa ili listamo neki dječiji časopis... Ipak, ponekad pomislim da griješimo i ona i ja - ona što je premalo s djetetom, a ja što ispunjavam sve njihove želje.A možda je i društvo u kome živimo krivo za to, jer žena danas mora biti majka, imati dobar posao, biti dobra domaćica, isto tako i sređena i dotjerana, obrazovana, načitana... Da li je moguće sve to postići? Sigurno nije! Ali trudim se koliko mogu...Pa u kasne sate čitam, tek da budem u toku.Što se izgleda tiče nisam se zapustila, a mislim ni da neću, jer ipak je izgled bitan u današnje vrijeme, ma šta ko o tome mislio... I kad sve saberem i oduzmem, ipak sam zadovoljna, a to znači srećna! Svaki uspjeh moje djece i moj je uspijeh.Svaki njihov osmjeh i moj je osmijeh!I ne trčimo za parama! Jer za 20 - 30 godina , kad naša djeca budu odrasli ljudi, neće se sjećati koju su marku patika nosili i jesu li imali najskuplje trenerke. Sjećaće se trenutaka koje su proveli sa nama.Sjećaće se života koji smo im mi stvorili.I baš zato mi je drago što sam samo majka.Jer samo moj muž i ja možemo djetinjstvo naših kćeri obojiti toplim bojama!Volite svoju djecu, a ona će već znati kako da vam uzvrate! Jer samo jedan njihov osmjeh nema cijenu, a kad je kuća puna smijeha, to je neprocjenjivo.