mrvica79

Primiče se Nova Godina, pa Božić - sve praznik za praznikom.Obaveze polako rastu, gomilaju se, prijete da me zatrpaju.Kuća je okićena.Ukrase sam pripremala s djecom, balone lijepila po plafonu - iako sam ga jedva dohvatila sa stolice.Pa lampice, mirisne svijeće...Sve kako dolikuje praznicima.Kuća nam je kao ona kristalna kutija, koju kad protresete - pada snijeg.Okićena je i jelka!Znači, bar za onaj osjećaj praznika na prvi pogled smo se potrudili.Zapravo - ja sam se potrudila! Čini mi se da je to cure radovalo samo onda kad su se kutije sa nakitom razvlacile po kući i kad je makaza i papira bilo svuda uokolo.Sad su prema svemu tome nekako ravnodušne.E, pošto mama ne radi, pa samim tim ni one ne idu u vrtić, mama je ugovorila sa jednom rodicom da im uplatim paketiće, pa da odu u vrtić na predstavu, podjelu paketića i slikanje s Deda Mrazom.Super!I pošto smo zatrpani snijegom, tata samo treba da ode do vrtića i te paketiće uplati.Ali tu se javlja problem!Pedeset puta( dobro, malo pretjerujem, ali svakako puno puta) mu moram ponoviti, da ne zaboravi ujutru izaći sa posla i otići do vrtića.I opet, za svaki slučaj pišem mu i cedulju na vratima.Konačno, maloprije mi je javio da je sve regulisano! I tako, jutros pijem kavu i razmišljam, kako je svaka porodica, kao jedno malo preduzeće, gdje je muž, recimo DIREKTOR, djeca su ŠEFOVI, a žena SEKRETARICA! Da, da - sekretarica! Bez obzira na obrazovanje, zanimanje...Sve smo mi u tim našim Malim Preduzećima samo sekretarice.Tu smo da uvijek budemo nasmijane, lijepe,njegovane...Da znamo pričati kad treba, ali još bolje držati jezik za zubima, kad situacija tako nalaže.Da našim Malim Šefovima organizujemo dobru zabavu, da ih učimo prva slova, boje...Sve se to od nas očekuje...Da pored Direktora uvijek budemo lijepe, dotjerane kad izađemo zajedno u društvo, pa da se zna da je ipak on taj koji je jači u svemu od drugih muškaraca.Da budemo dobre ljubavnice...Tu smo da se javljamo na telefon, da pamtimo važne datume, da se brinemo da ne zakasne kad negdje trebaju ići...Ponekad mi se čini da uopšte ne bi znali funkcionisati bez nas!I Zato, kad me neko ubuduće bude pitao čime se bavim, najvjerovatnije ću reći da sam sekretarica. A kad završim sa ovim pisanjem, opet - idemo dalje...Ponovo ću razmišljati je li u našem Preduzeću sve pod kontrolom.Čekaću Direktora da se vrati s posla, pa da uživamo u pretprazničkoj atmosferi s našim malim Šefovima!